...tišino možeš li me čuti...
16.03.2009., ponedjeljak
|
Poželio sam… Poželio sam da tvoja ruka miluje moju. Poželio sam da te imam kraj sebe. Nije mi bilo dovoljno ono što imamo. Poželio sam mnogo više od toga. Milovao bi te po licu, svako malo bi se igrao sa tvojom kosom. Pogledavao bih u tvoje oči. Taj pogled je prepun razumijevanja. Učinio sam prvi korak. Rekao sam. Čekao sam odgovor, nije me zadovoljio. Znao sam da sve završava doista onako kako se obično završava sa mnom. Zakasnio sam ponovo na posljednji ponoćni vlak da me odvede do tebe. |
14.03.2009., subota
|
Punoglavac Pod okriljem mjesečine već pomalo umrla duša stoji na rubu ponora. Osvrće se i promatra svijet iza sebe. Gleda što će ostaviti? Ima li ičega vrijedno više? On je običan punoglavac u ovom svijetu gdje ljudi prigrabe prvo što vide. Tko bi uzeo pod svoje nešto još nerazvijeno poput običnog punoglavca. Statistika je uvijek pratila obilježje života. Tako je i ovaj put. Statistika je pokazatelj pravog stanja stvari. Ujedno i za mene samoga. |
06.01.2009., utorak
|
Neostvarena želja Naše razgovore smo znali započeti dobro. Do nedavno. Poneki dan prolazi bolje nego jučerašnji. Pamtim dane u kojima si ti bila glavni protagonista a ja tek onako čisto sporedni lik. Samo da popunim priču. Poneki put bi se htio pretvoriti u dio tvog inventara u prostoriji u kojoj provodiš najveći dio dana. Promatrao bi. Brojao tvoje korake. Popunjavao bi sve prazne listove u bilježnici. Nastajali bi stihovi koje ja volim a ti ne. Razmišljao bi do kasno u jutro. Poneki put bi dočekao prvi cvrkut ptica. Zvukove prvih automobila. Ni to nije bilo dovoljno,da moje misli o tebi samo tako iščeznu i utonem u san. |
01.12.2008., ponedjeljak
|
Parada Koračam usnulim gradom. Mačke i psi,nevidljivi su. Prolazim pokraj pogrebnog poduzeća. Znam da će jednoga dana moje beživotno tijelo biti odvučeno unutra , htio ja to ili ne. Na spomeniku će stajati moje ime. Na brzinu isklesano,baš onako kako bi ja uradio. Biti ću izložen kao voštana figura u voštanom muzeju. Parada će biti spremna na sve. Lažne suze i jecaji. Sve i jedan učesnik malobrojne parade baca svoj grumen zemlje, na moje novo prebivalište. Počinje zatrpavanje moga lijesa. Još malo pa je gotovo. |
30.09.2008., utorak
|
*** Već se dugo ne vidi sjaj mog stola. Prašina. Prekriva sve ono što je nekada djelovalo sjajno i nedodirljivo. Upotrijebiti staru krpu nije dobar izbor, koristimo je u krajnjoj nuždi i samo u nedostatku boljih rješenja. Isto tako možemo kazati za ženski rod. (Naravno ne mislim na sve,malo je takvih znanih meni koje sam osobno upoznao i znadem.) Ponekada bi svi trebali zaviriti duboko u svoj razum. Ne krase nas dobra dijela,čak ni mene. Nekoga manje, a nekoga više. Vjetar nekada puše sjevernije, a malo zna i povući južnije. Pašu ti oba,dobro je to ponekada znati. Paradirat ćemo uskoro sa maskama po ulicama. Listopad se bliži. Svaka maska ti pristaje. Tvoje se najviše ističu u gradskoj paradi. |
28.07.2008., ponedjeljak
|
Čistina Nema više pravih vrijednosti. Kažeš li o svakome ponešto,zidovi će vrlo lako prenijeti drugima. Čarolija će se nakon toga rasplinuti. Besmrtnici druge klase (postoje li doista takvi?) prodirat će u samu srž problema. Ponašat će se kao povjetarac koji nam donosi vijest o početku promjene vremena. Možda oluje. Počinjemo padati kao glineni golubovi koji su samo nekolicini dobra zabava. Maštat ćemo o tome da svaki put zaklopimo oči i uši. Polako počnemo tonuti u besvjesno stanje. Osjećam da se nalazim na tek stvorenoj čistini. Nema više zidova,niti uplakanih dvoličnih lica. |
23.07.2008., srijeda
|
Vremeplov Njihova imena bila su kratka ,jednostavna i lako pamtljiva. Privukao Vas je grad s tisuću svjetala. U njemu tražite svoj spas,onaj mali dio u kojemu se odavno tražite. Vidite se pred ogromnim objektivom u kojem tražite novo upoznavanje sa svojom unutrašnjošću. Promatrao sam Vas,komunicirao sam s Vama. Ostali smo na tome. Više od toga nismo uspjeli. Nakon nekoliko godina imat ćemo neopisivu želju da izgradimo vremeplov. Htjet ćemo promijeniti sve one male sitne gluposti oko kojih su se lomila koplja. Kada se budem želio vratiti na mjesta na kojima sam Vas ugledao pokušat ću iznova. Bit ću uspješniji. Sada trenutačno ne želim nikuda. Dovoljno je proživljavati svaki dan drugačije u odnosu na prethodni dan. Lako je. Samo je potrebno dočarati svilenkastu svjetlost i sve ostalo će postati stvarnost kao sve ostalo što smo proživljavali do neki dan. |
16.05.2008., petak
|
R.I.P. Dvoje je obično više manje nego dovoljno za početak nenadanog sna koji postaje zbilja. Malo tko je mogao očekivati ostvarene snove. (ako ih tako mogu nazvati) Svi oni gradski klošari i propali karijeristi iznenađeni bješe kad ugledaju ostvarenje nečijih snova. Obično biva tako. Napokon izlazimo iz kvazi kruga i gledamo svoja posla. (znam,teško je) Opet je početak,opet ništa novo. Stara priča i isto okruženje. |
09.05.2008., petak
|
Još jučer… Mi smo mali promatrači velikih zamisli. Prolazimo kroz nama znane a Vama neznane ulice. Zelena krošnja. Neznani oblik zadovoljstva raduje svakoga od nas. Imamo li krivu sliku o ljudima koji nas zapanjuju? Dječje radosnice predugo leže u zadnjoj ladici. Otvorimo li je ugledat ćemo nama poznate slike. Mladost,gdje je nestala!? Skriva se u starim gradskim četvrtima gdje je sve počelo. Dječji smijeh i dječji plač. |
06.05.2008., utorak
|
Alkemija slova Putovali smo kao putnici sreće,malo do jednog odredišta,pa tek onako čisto usput do drugoga. Fluktuirajuće poštenje. Letjeti bez plašta danas nije lako. Pogled u dva velika oka. Da li ti je to neprijatelj? Možda je ipak bolje prigrliti drugačiji pogled koji se koristi osnovnim znanjem povijesti. Patetične bilješke su riječi bez cilja. Jebeš postolje. Gdje nestadoše sva ona publika koja je navijala za tebe,a tako te lako stavila na tron!? Kako smo lako znali čitati od početka do kraja abecedu. Sada su slova samo razbacana,nemamo temelje za nastavak našeg odavno izumrlog rada. |
